bonton u hadisu

Islamski bonton

Islam je cjelokupan sistem koji regulira sve segmente ljudskog života, tako obuhvatan, povezan i isprepleten da pokriva sve covjekove iskonske potrebe. Islam nije samo cisto emocionalno vjerovanje otrgnuto od realnog domena ljudskog egzistiranja, vec duboko zadire i u sve sfere društvenog, socijalnog, moralnog, politickog, vojnog, pravnog i drugih aspekata ljudskog života.

Islam ima svoje specificnosti koje ga itekako znacajno distanciraju od drugih ideologija, sistema i religija. Islam nije teologija, jer, uz vjerovanje, islam je i nacin života koji treba prakticno primijeniti i ne može se svesti na tako usku oblast, što je inace slucaj sa teorijskim teološkim studijama. Otuda u islamu izgradnja vjerovanja nije tekla u vidu nekakve teorije, ideologije ili dijalektike, vec u formi živog, organskog sjedinjavanja i direktnog formiranja života koji se prakticira u samoj zajednici.

Doista je islam ozbiljan, dinamican i praktican nacin života. On je i objavljen s ciljem da uredi život u njegovoj prakticnoj formi i da konkretnu stvarnost potcini svojim kriterijima. Buduci da dolazi od Nepogrešivog, zasnovan je na znanju a ne neznanju, na savršenstvu a ne neispravnosti, na snazi a ne slabosti i na mudrosti a ne hirovitom mišljenju! Sve koncepcije, vrijednosti, standardi, kriteriji, etika i moral proizilaze iz Njega samoga. Nije slucaj, kao u drugim sistemima, da sve to proizilazi od ljudi, pa postupajuci tako, oni povjeravaju ljudskim bicima, a ne Svemogucem Allahu, pravo vlasti nad njima.
Inace, islam, po svojoj prirodi, ne trpi da bude predstavljen samo kao duhovna i kulturološka kategorija, jer to odudara od njegove naravi i njegovog konacnog cilja. On nikada ne prerasta u cistu teoriju, vec uvijek zadržava status dinamicne realnosti.

Potrebno je znati da, kako god je islam božanska vjera, on, u isto vrijeme, ima i božanski metod u djelovanju. On je u potpunom suglasju sa prirodom islama i zato nikako nije moguce odvojiti supstancu islama od njena metoda u praksi.
Treba naglasiti da je islam, kako god je objavljen da promijeni idejnu koncepciju covjecanstva, i, sukladno tome, životnu stvarnost i svakodnevnicu, isto tako je došao da promijeni metod i program kojim se ta koncepcija izgraduje i kojim se mijenja ta životna stvarnost.
Otuda je Kur'an objavljivan sukcesivno, kako bi se promjena te koncepcije mogla na prirodan nacin i ostvariti: I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Uloga božanskog metoda i programa je da nam pruži poseban nacin mišljenja kojim cemo se osloboditi svih vidova neislamskih mišljenja koje trenutno dominiraju svijetom i sve izraženije prodiru u muslimansku kulturu, obrazovanje i svakodnevnicu.
Mora se upozoriti da je katastrofalna zabluda nekih intelektualaca da se živo islamsko vjerovanje koja mora imati svoju potvrdu u dinamicnoj, progresivnoj životnoj stvarnosti udalji od svoje prirode i pretvori u teoriju namijenjenu izucavanju i opcem obrazovanju, samo zato da bi se bijednim i nesavršenim ljudskim teorijama suprotstavili nekakvom islamskom teorijom.

Islam svoju ulogu može obaviti samo na sretnoj sintezi izmedu teorijskih uputstava i prakticnog djelovanja, kako je primjecivao naš veliki intelektualac šehid Mustafa Busuladžic, podcrtavajuci da se misija islama ne bi zadržala ni 14 godina a ne 14 stoljeca, da nije bilo dosljedne sinteze izmedu rijeci i djela Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Covjecanstvo, narocito u ovom vremenu, nece da sluša samo ucenje, a da njegovu potvrdu ne vidi u prakticnom životu.

Prva generacija muslimana dobro je to znala i primijenila u svojoj svakodnevnici. Na žalost, kasnije generacije nisu mogle pratiti prethodne, pa je došlo do nesuglasja izmedu teoretskih promišljanja i prakticnog djelovanja.

Kako to danas povratiti?

Od današnjih muslimana ne ocekuje se da covjecanstvu ponude nekakva vanredna materijalna i naucna dostignuca, jer je potrebno prilicno puno vremena da se dostigne Evropa i Zapad u tim segmentima. Potrebno je tražiti ono što nedostaje zapadnoj kulturi i civilizaciji! Ono što nedostaje zapadnoj kulturi i civilizaciji jeste nepatovreno vjerovanje/aqida i nepogrešivi,božanski metod i program/menhedž koji ce savremenom covjecanstvu omoguciti da sacuva materijalna i naucna dostignuca pod drugom koncepcijom koja ce udovoljavati potrebama ljudske prirode. Ta aqida i taj menhedž moraju se prakticno primijeniti u ljudskom društvu.

Današnji ljudi, bez obzira na visok stupanj nauke i tehnike, robuju jedni drugim. Ustvari, u svakom drugom sistemu – izuzev islamskom – ljudi na ovaj ili onaj nacin robuju jedni drugima. Oni jedni druge, istina, ne cine gospodarima u onom primitivnom, prostom obliku vec se to manifestira u formi uzimanja prava ustanovljenja razlicitih koncepata i vrijednosti, propisa i zakona, organizacija i sistema, te u formi onoga što Allah Uzvišeni nije dopustio. Jedino u islamu ljudi se ne pokoravaju ljudima. Oni robuju samo Rabbu, jedino od Njega primaju naredbe i samo se Njemu pokoravaju. To je taj novi koncept koji mi možemo ponuditi covjecanstvu!
Taj koncept je utemeljen na originalnoj Allahovoj rijeci – Kur'anu i na sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je samo jedna od manifestacija tog nepatvorenog izvora. Dolaskom Muhammeda, s.a.v.s, derogirani su svi ostali zakoni, što, eksplicite, Poslanik islama, s.a.v.s, podvlaci Omeru b. el-Hattabu, r.a, naredujuci mu da ostavi stranicu Tevrata koju je držao u ruci, rekavši:
Tako mi Allaha, da je Musa živ, tu medu vama, mene bi slijedio!

Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s, nastojao formirati, kako primjecuje šehid Sejjid Qutb, generaciju cistog srca, nepomucena razuma i misli, jasne svijesti. Nastojao ju je izvorno formirati, bez ikakava spoljnog utjecaja koji bi dolazio izvan božanskog pravca, što je jedino Kur'an mogao garantirati.
Islam poznaje samo dva društva: islamsko i neislamsko. Islamsko je ono u kojem se islam primjenjuje u cjelini, na svim nivoima i u svim segmentima: na idejnom, u podrucju ibadeta, zakonodavstva, poretka, ekonomije, politike, morala, bontona... Nije islamsko društvo ono koje se sastoji od ljudi koji sami sebe nazivaju muslimanima ili se samo radaju u islamu, dok njihov zakon nije šerijat, pa makar svi njegovi clanovi obavljali namaz, postili ramazan i obavljali hadž. Islamsko društvo nije ni ono koje sebi njegovi clanovi projiciraju u glavi, na temelju svojih predodžbi, a ne na temelju stvarne Allahove rijeci i jasne prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Neislamsko ili džahilijjetsko društvo nekada poprima oblik apsolutnog negiranja islama i svega što je islamsko, a historiju objašnjava na dijalekticko-materijalisticki nacin a nekada se izražava kroz društvo koje ne porice Allahovu egzistenciju, ali mu dodjeljuje samo nebesko carstvo iskljucujuci ga iz zemaljskog carstva. Otuda ne primjenjuju Njegov šerijat za uredenje ovosvjetskog života i svoje svakodnevnice i ne drže se onih vrijednosti i kriterija koje je On ucinio postojanim i trajnim za ljudski život. Takvo društvo dopušta da ljudi obožavaju Allaha, dž.š, u džamijama, ali im zabranjuje da se zalažu i zagovaraju primjenu šerijata u svom cjelokupnom životu. Na taj nacin takvo društvo negira ili zanemaruje Allahovu, dž.š, supremaciju i dominantnost na Zemlji, o cemu Allah Uzvišeni jasno kaže: On je Bog i na nebu i na Zemlji!

Vrhovna vlast u jednom društvu pripada jedino Allahu Uzvišenom a odražava se u dominiranju Allahovog, dž.š, šerijata. To je jedini oblik društvenog uredenja u kojem se ljudi mogu istinski i u cjelosti osloboditi robovanja drugom covjeku. Neophodno je istaci da se primjena šerijata ne smije svoditi samo na zakonske odredbe i regulative, kako, nažalost, danas neki shvataju, vec šerijat obuhvata i poimanje svijeta. Metode i programe djelovanja, sisteme vrijednosti, kriterije, obicaje, tradiciju, bonton i dr.
Islam, kako god rješava najtajanstvenija pitanja ljudske zapitanosti, on rješava i najobicnije i najbanalnije ljudske potrebe. Allah Uzvišeni ga je ucinio kodeksom ljudskog ponašanja. Savršeno znajuci covjeka, njegove potrebe i aspiracije, savršeno mu je i pokazao put njegovog kretanja ovosvjetskom pozornicom i uputio ga ka sretnom utoku i završetku.

Pored odgovora na tri najesencijalnija pitanja, koja covjeka nikada nisu prestala okupirati: Odakle dolazi; šta je krajnji cilj njegovog postojanja i gdje ce, na kraju, skoncati?, islam osvjetljava i najobicnije ljudske potrebe. To je na najbolji nacin ilustrirala jedna kršcanka koja je nedavno prešla na islam. Ona, naime, tvrdi da nije na islam prešla zahvaljujuci nekim velikim studijama ili teoretskim razglabanjima, vec shvatanju da je islam tako decidno i precizno odgovorio na najobicnije životne stvari i da islam, prakticno, daje uputstva za sve što covjek u životu radi. Ona napominje da je u kršcanstvu, npr. bitan samo odnos prema Bogu, ali naše ponašanje u društvu moramo sami regulirati i ljudskim poimanjem definirati.

I, doista, analizirajte: Ima li i jedan segment ljudskog ponašanja da ga šerijat nije riješio i dao uputstva za njegovo realiziranje?! U islamu se zna kako se u svakom momentu ponašati prema muslimanu, prema nemuslimanu, prema prirodi, okolini, cak i životinjama! Zna se nacin sjedenja, ležanja, ustajanja, dolaska u društvo, odlaska iz društva, nacin prilaska osobi drugog spola, nacin konzumiranja jela i pica... Cak i nacin vršenja fiziološke potrebe nije izostavljen: zna se tacno kako to izvršavati, šta prouciti prije ulaska u toalet, šta prouciti kada se izade iz njega, kako se ponašati u toku samog izvršavanja fiziološke potrebe i sl.
Neko ce se, naravno, zapitati zašto je islam precizirao ama baš svaki pokret u životu covjeka. Ako pratite naucna dostignuca, na to pitanje dobit cete i adekvatan odgovor i tek tada cete ustanoviti: zašto ne piti vodu na jedan gutljaj, zašto ne spavati na trbuhu, zašto ne vršiti malu fiziološku potrebu stojeci, zašto je muškarcima zabranjeno nositi svilu i zlato i dr.?!

Buduci da Allahov Poslanik, s.a.v.s, od strane Gospodara svjetova nije došao da dostavi samo puko vjerovanje, vec i svakodnevno djelovanje, mi se osjecamo obaveznim slijediti ga i u nacinu njegovog ponašanja i kulture življenja, jer cemo samo tako, primijeniti program koji je zacrtao Plemeniti Allah, koji nam je kroz Poslanikovo, s.a.v.s, djelovanje otkrio rješavanje svih životnih enigmi i problema.
Uz to, slijedeci Poslanikov, s.a.v.s, primjer u svim životnim situacijama, pa i kulturi našeg ponašanja, mi, ustvari, drasticno smanjujemo mogucnost pogrešaka u našim postupcima. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije se ponašao u životu shodno svojim željama i prohtjevima, vec shodno Allahovoj, dž.š, koncepciji s kojom je On iskljucivo zadovoljan. To najbolje ilustrira hadis koji prenosi Abdullah b. Mes'ud, r.a: Moj Gospodar me odgojio i najbolji mi odgoj dao!

Otuda je slijedenje Poslanika, s.a.v.s, postalo pretpostavkom pokoravanja samom Gospodaru svemira i svih nas. Pogledajmo: Onaj ko se pokori Poslaniku, taj se pokorio i Allahu!
Poslanik islama, s.a.v.s, je , milošcu Allahovom, trasirao put svakog svog sljedbenika u svim segmentima njegove svakodnevnice i, otuda, Allah jasno potcrtava: Ono što vam Poslanik donese, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite!
Stoga, Allah Uzvišeni slijedenje Poslanika, s.a.v.s, vezuje za Svoju milost i nagradu koju ce ljudima dati: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji Allaha cesto spominje.
Smatrajuci da je i kultura ponašanja i naš bonton na nacin kako je to cinio Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s, veoma bitan za naše ukupno vjerovanje i svakodnevno djelovanje, na narednim stranicama cemo ga tretirati i, koliko je moguce, osvijetliti. Ovo je jedan od modusa da našu pripadnost islamu dokažemo i primijenimo u našoj svakodnevnici.

(nastavice se inša-Allah)